top of page

Pre svega, svestan sam jednoga: da je moje biće sačinjeno od spoljašnjeg i unutrašnjeg, kao što je i svet sačinjen od spoljašnjeg i unutrašnjeg. Spoljašnje je ograničeno, unutrašnje je bezgranično. Ograničenost ograničenog podobna je kategorijalnom našeg mišljenja kojim smo izolovani od celine sveta. Pevajući o nekom biću, mi ga zahvatamo u njegovoj trodimenzionalnoj spoljašnjoj datosti našim čulima. A radi se o tome da se ono pevanjem dosegne u njegovoj unutrašnjoj beskonačnoj protežnosti. Tako pevanjem zalazim u ono razumu i srcu još nepoznato i obezgraničavam svoje biće. Činim da ono dospe do onog na drugoj strani gde nema ni života ni smrti. Ima samo jednosti svega, postojanja bez granica. Otuda dolazi pesma. Ona je mrmorenje saglasnosti.

 

Nikola Strajnić

 

Levo, Marc Chagall, Andjeo sa crkvenog prozora

bottom of page